prigorjehr-regionalni-portal
Menu

Oživio prostor oko nekadašnjih bazena

Mnogo je simbolike bilo  jučer u oživjelom prostoru sportsko–rekreacijskog centra, još ne tako davno zapuštenom prostoru bazena. Zatekli smo tu članove sportskih udruga: Plesne skupine Arka, rukometašica, hokejaša, škole nogometa na dogovoru o početku treninga idući tjedan, roditelje s klincima i klincezama, grupu mladih pri rekreaciji i šetnji.

Stotinjak djece, mladih i onih nešto starijih unijelo je sadržaje u park pod krošnjama nekadašnjeg autokampa, a sada dječje igralište. Isto to na terene uokolo – igrališta za hokejaše i nogometaše. Puno je bilo i igralište odbojke na pijesku, prostor košarkaškog igrališta i terasa kafića ispred klupske kuće nogometa.

Okupljanjem i korištenjem prostora kakvog bi poželjela svaka urbana zajednica u svojoj sredini na najbolji su mogući način pokazali i dokazali  važnost i potrebu za ovakvim prostorom u našem gradu. [RB]

Dolijao kradljivac

Donosimo  izjavu Vjekoslava Stanića, načelnika policijske postaje Sveti Ivan Zelina,  koja je nakon višemjesečnog praćenja i kriminalističkog istraživanja uhitila kradljivca (46) koji je nekoliko godina „operirao“ na području grada, ali  i u  drugim županijama, otuđivši pritom imovinu u vrijednosti većoj od 800 tisuća kuna.

„Vezano za navedeno kriminalističko istraživanje ističemo kako je riječ o višemjesečnom, a moglo bi se kazati čak i višegodišnjem kriminalističkom istraživanju tijekom kojeg je obavljeno cijeli niz izvidnih i dokaznih radnji koje su bile potrebne da se navedena osoba poveže, odnosno da se prikupe dokazi da je isti počinitelj kaznenih djela. To je predstavljalo izniman izazov policijskim službenicima koji su postupali po tom predmetu. Isto tako bitno je navesti da su kaznena djela počinjena i na područjima drugih policijskih postaja pa i policijskih uprava što je iziskivalo dodatan trud kako bi se „ušlo u glavu“ samog počinitelja te shvatilo njegovo razmišljanje u cilju pronalaska predmeta kaznenih djela, a za što se od samog početka kriminalističkog istraživanja znalo da je od krucijalnog značaja kako bi kriminalističko istraživanje bilo uspješno i rezultiralo prikupljanjem materijalnih dokaza koji bi rezultirali podnošenjem kaznene prijave“

Tijekom kriminalističkog istraživanja utvrđena je osnovana sumnja da je osoba počinila ukupno 10 kaznenih djela teška krađa, opisano u čl. 229. kaznenog zakona, a za što je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, ovisno o točnoj kvalifikaciji kaznenog djela. Zatim, dva kaznena djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, opisano u čl. 331. st.1. kaznenog zakona za što je propisana kazna do tri godine zatvora. Također, kazneno djelo narušavanje nepovredivosti doma, opisano u čl. 141. Kaznenog zakona, za što je propisana kazna zatvora do jedne godine – ističu iz policijske uprave Sveti Ivan Zelina.

Grad Sveti Ivan Zelina i Općina Bedenica su po svim statističkim pokazateljima i po samom broju počinjenih kaznenih djela najsigurnija područja u zagrebačkoj županiji, a što je zajednička zasluga policijskih službenika koji savjesno i predano rade svoj posao, ali u njihovom radu potrebna im je i pomoć građana jer bez njih i njihovih opažanja je i policijski posao mnogo teži.

Građani i ubuduće mogu pomoći u smanjenju broja kaznenih djela i prekršaja, na način da sve informacije o tome podjele sa policijskim službenicima pozivom na broj 192 te osobnim dolaskom u PP Sveti Ivan Zelina ili pozivom na broj 01 2060 106. [RB]

O ovom događaju pisao je i Jutarnji list, što možete vidjeti klikom na ovu poveznicu.  

Vozila za patronažnu službu

Dom zdravlja Zagrebačke županije od ima 11 novih vozila za potrebe patronažne službe ukupne vrijednosti gotovo 860.000 kuna, priopćeno je iz Županije. 

„Ulaganje u zdravstvo kroz nabavu nove opreme i vozila kontinuitet je u Zagrebačkoj županiji, a tome najbolje svjedoči činjenica da smo samo za potrebe patronažne službe u posljednje četiri godine nabavili 44 nova vozila ukupne vrijednosti gotovo 3 milijuna kuna. Kontinuirano obnavljanje voznog parka naših zdravstvenih ustanova nije luksuz već suštinska potreba i odgovornost da svim žiteljima osiguramo ravnomjernu dostupnost zdravstvenih usluga, vodeći pritom računa da naši zdravstveni djelatnici svoj posao obavljaju sa sigurnim i ispravnim vozilima“, istaknuo je župan Stjepan Kožić.

Vozni park Doma zdravlja Zagrebačke županije raspolaže s ukupno 88 vozila i kako se nova vozila nabavljaju, tako se ona najstarija otpisuju.

„Pet vozila namijenjeno je za ispostavu u Samoboru, a po jedno vozilo ispostavama u Ivanić-Gradu, Jastrebarskom, Svetom Ivanu Zelini, Vrbovcu, Zaprešiću i Dugom Selu. Patronažna služba u najvećem dijelu obuhvaća brigu o starijim osobama i pružanje zdravstvenih usluga u njihovim kućama. Stanovništvo je nažalost sve starije, tako da patronaža ima itekako puno posla“, rekao je Većeslav Bergman, ravnatelj županijskoga Doma zdravlja, u čijim ispostavama radi 58 patronažnih sestara.

Govoreći o zdravstvu, župan Kožić istaknuo je kako će se u rebalansu proračuna koji će biti na dnevnom redu Županijske skupštine krajem svibnja naći novi program financijske pomoći sustavu zdravstva uslijed koronavirusa ukupne vrijednosti 4,6 milijuna kuna. 

Izložba vina u izmijenjenom izdanju

Izložba vina kontinentalne Hrvatske tradicionalno se zadnjih godina održava početkom lipnja, ali ova 52. po redu bit će u dosta izmijenjenom izdanju. Grad Sveti Ivan Zelina kao glavni organizator objavio je kako će izostati javno događanje i zabavni sadržaji na koje smo navikli prošlih godina. Održat će se samo ocjenjivački dio za što su već počele prijave, a pobjednička vina saznat ćemo 2. i 3. lipnja.
Izložba vina kontinentalne Hrvatske je jedinstvena manifestacija u Hrvatskoj s bogatom tradicijom i velikim interesom izlagača. Svake se godine prijavi značajan broj izlagača, a o važnosti ove izložbe govori i podatak da su stručni ocjenjivački sudovi dosad ocijenili preko dvanaest tisuća uzoraka vina, pristiglih od velikih hrvatskih vinarija te od malih proizvođača.

Što se vinara tiče, oni kažu kako popuštanja mjera u vinogradima nema. Svježa vina su vani, toplo vrijeme zove da ih pijemo, a kad vidite kakvu su nam lijepu poruku poslali naši vinari, poželjet ćete i vi nazdraviti s njima, kažu iz Turističke zajednice Zagrebačke županije koja je snimila video poruku vinara. Naša Ivana Puhelek na kraju filma poručuje: „Podržite lokalne proizvođače kako bismo zajedno očuvali domaće gospodarstvo i svima na bude bolje.“

ZET ne košta 4 kune, košta milijune!

Popuštanje mjera  i uvođenje javnog prijevoza ponovno je uzburkalo pitanja vezana uz dovođenje ZET-a u Sveti Ivan Zelinu. Podsjetimo, to je bila jedna od glavnih od glavnih stvari koje je Milan Bandić prije tri godine ponudio Zelinčanima i na krilima tog obećanja vijećnicima sa svoje liste osigurao ulazak u Gradsko vijeće. Ovdje se međutim nećemo baviti politikom već činjenicama, i pokušati odgovoriti na pitanja što dobivamo, a što eventualno gubimo sa ZET-om.

Par stvari na početku važnih za razumijevanje cijelog konteksta. Javni prijevoz određuje se temeljem iskazivanja interesa i definiran je kroz sedmogodišnju koncesiju koju određuje Ministarstvo prometa. Koncesiju trenutno na našem području ima Čazmatrans, a ZET se već mogao sam prijašnjih godina javiti, a može to napraviti i ubuduće. Važno je da onaj tko ima koncesiju osigura uz glavnu liniju Sveti Ivan Zelina – Zagreb i redovito održavanje lokalnih linija za druga naselja. Te lokalne linije u pravilu su gubitak za prijevoznika, jer je malo putnika pa se to nadoknađuje višom cijenom na glavnoj liniji. Cijelo je područje predmet jedne koncesije.  Čazmatrans trenutno, u vrijeme trajanje pandemije koronavirusa i pod posebnim uvjetima prometuje na 10 dnevnih linija prema Zagrebu i 10 iz Zagreba te 22 lokalne linije. U taj broj nisu uključeni školski autobusi, jer te linije trenutno ne prometuju. U redovnim uvjetima broj linija je veći. Puna cijena karte za Zagreb za putnika iznosi 31 kunu, a povratna 52. Za studente i djecu te su cijene jeftinije, a grad Sveti Ivan Zelina još dodatno subvencionira cijenu karte. Valja napomenuti i da se radnički pokaz može predati i poslodavci bi trebali vraćati taj iznos svakom svom djelatniku. Sada se ovisno o krajnjoj destinaciji radi o otprilike tisuću kuna, dok bi s dolaskom ZET-a taj dodatak uz plaću bio 290 kuna.

ZET je pak jedna vrlo komplicirana priča, a zadnjih dana na vidjelo izlazi sve više problema i skrivenih začkoljica. Nije istina da ZET košta 4 kune. ZET košta milijune. Svaki grad ili općina prema kojoj ZET prometuje mora iz svoje blagajne plaćati milijunske godišnje subvencije. U prijevodu, Bandić ne dovodi ZET, Bandić taj ZET dobro naplaćuje. A sada, kada je grad Zagreb u problemima, ZET je postao i predmet ucjena. Zaprešiću je sada subvencija dignuta sa 6 na 11 milijuna godišnje, a općini Bistra s 1 na 3 milijuna s porukom uzmi ili ostavi. „Na žalost rečeno mi je uzmi ili ostavi, pa nisam imao izbora“ napisao je načelnik općine Bistra na svom Facebook profilu i naglasio kako je vozni red reduciran. „Uzmi ili ostavi“ kao grom iz vedra neba pogodio je i druge općine i gradove prema kojima vozi ZET. Općini klinča sela ZET će godišnje poskupjeti za više od 10 puta ili matematički rečeno, više od tisuću posto. „Ovo povećanje je nešto najstrašnije što sam u svom radnom vijeku vidio. To je skoro 10 posto našeg proračuna“ – izjavio je za 01 portal načelnik Općine Klinča sela. „Što bih ja sada trebao napraviti? Uzeti umirovljenicima božićnice ili prestati plaćati učiteljice u dnevnom boravku osnovne škole, ukinuti potpore poduzetnicima, stipendije učenicima i studentima, ili možda obustaviti projekt novog dječjeg vrtića? I sav taj novac dati ZET-u? Svi smo svjesni da je Zagreb pogodio potres, ali ja niti slučajno ne želim dopustiti da stanovnici Klinča Sela snose troškove popravaka starih zagrebačkih zgrada. Zagrebački proračun iznosi gotovo 12 milijardi kuna i siguran sam da naš najveći grad ima pričuve za elementarne nepogode pa ne vidim ništa korektnog u tome da se novac na ovakav način ubire od općina poput naše“, istaknuo je općinski načelnik.

To je nažalost prava slika ZET-a i svatko tko misli da od Bandića može dobiti jeftini prijevoz vara se, zaključuju oni koji su ovih dana predmet njegovog reketa. 4 kuna je samo reklama, a u stvarnosti građani plate punu cijenu kao što bi to platili i kod nekog drugog. A kad im se kaže „uzmi ili ostavi“ onda to čak i debelo preplate. [PD]

Stranke FOKUS i Pametno zajedno na izbore i okupljanje centra

Stranke Pametno i FOKUS dogovorile su zajednički izlazak na parlamentarne izbore i okupljanje centra. Ističu kako će suradnja ovih dviju stranaka građanima pružiti mogućnost izbora novih političkih snaga koje mogu osigurati potpuni zaokret i izgradnju nove Hrvatske. U stranci FOKUS je i zelinski gradonačelnik Hrvoje Košćec, kao i nekoliko drugih istaknutih čelnika općina i gradova u Hrvatskoj, poput gradonačelnika Svete Nedelje Darija Zurovca koji je prije dva dana imao zapažen nastup u emisiji Nedjeljom u 2 (link na snimku).  

„HDZ i SDP su imali brojne prilike da osiguraju napredak ovom društvu, no sve su ih upropastili. Upravo zbog njih Hrvatska se danas nalazi na dnu Europe i zato građanima želimo ponuditi pravu alternativu i HDZ-u i SDP-u, koja se neće bojati provoditi konkretne reforme. Mnogi ovih dana tvrde da predstavljaju alternativu, ali za razliku od njih mi se u svom političkom djelovanju nikada nismo kompromitirali lažnim obećanjima niti političkim kalkulacijama. Zagovaramo vrijednosti liberalne demokracije i želimo moderno i tolerantno građansko društvo, koje štiti manjine, poštuje različitosti i ljudska prava. S FOKUSOM dijelimo te vrijednosti i okupljamo političke snage centra koje žele preusmjeriti Hrvatsku prema modernom, progresivnom i ekološki osviještenom društvu. Na taj način otvaramo put za jednu potpuno novu zemlju“, kazala je Marijana Puljak, dodajući da respektira iskustvo upravljanja lokalnim jedinicama koje su pokazali članovi stranke FOKUS.

Kako je pak istaknuo predsjednik FOKUSA Davor Nađi, Pametno vrlo ozbiljno shvaća politiku, što u toj stranci izuzetno cijene. „Njihova principijelnost i naša usmjerenost prema rezultatima koju smo pokazali iskustvom u gradovima poput Svete Nedelje, Pirovca, Slatine, Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela i drugdje su odličan spoj. Produktivnost, porezno i regulatorno rasterećenje, transparentnost i podizanje kvalitete života koje smo uspješno realizirali u svojim sredinama želimo preslikati i na nacionalnu razinu“, izjavio je Nađi, naglašavajući da u aktualnoj sveopćoj krizi država treba stručne i odgovorne ljude. Do Božića će, dodao je, na burzi završiti 400.000 nezaposlenih kojima treba što prije pomoći, a FOKUS je u gradovima i općinama već dokazao da zna privlačiti investicije i otvarati nova radna mjesta.

Podsjetimo, suradnja ovih dviju stranaka započela je realizacijom projekta kalkulator javnog duga, kojim je građanima omogućeno da testiraju predložene mjere Vlade za pomoć gospodarstvu, kao i vlastite ideje o tome što bi trebalo mijenjati. Uspješna suradnja rezultirala je nastavkom zajedničkog rada i otvaranjem mogućnosti za dugoročnim zajedničkim političkim djelovanjem. [PD]

Iz pera jedne ravnateljice

U ponedjeljak počinje nastava, ali kao i u mnogim gradovima u Hrvatskoj zelinske škole će biti prazne, bez učenika. O trenutnoj situaciji "srce je otvorila" Gordana Čosić, ravnateljica OŠ Dragutina Domjanića. Njezino pismo objavljeno na stranicama škole prenosimo u cijelosti. 

Iz pera jedne ravnateljice

Ravnateljica sam OŠ Dragutina Domjanića. Nalazimo se u Svetom Ivanu Zelini, u Zagrebačkoj županiji. Za sve navedeno kažem: „Bogu hvala.“ Dobra smo škola, Zagrebačka županija izuzetno dobro i sustavno vodi brigu o nama, a Grad nam je sigurna podrška. Dobro nam je. U dobrim smo rukama, rekla bih. Znam da nije svugdje tako i da nemaju sve škole takvu podršku pa krećem od ovih činjenica. Jako važnih za nas.

Škola ima oko 104 zaposlenika. Imamo 664 učenika. Imamo dobre roditelje i lijepo surađujemo.

Kada kažem MI, mislim na sve navedene do sada. U mom redoslijedu djeca su uvijek na prvome mjestu (i nesumnjivo najvažnija jer od njih sve kreće i njima se vraća). Na drugom mjestu su učitelji, a nakon njih svi mi ostali. Nastojimo zajedno ostvariti planove i programe kako bismo djeci prenijeli znanja, vještine i vrijednosti koje bismo im voljeli ostaviti u trajno naslijeđe.

Jedna smo od 74 škole koja je školsku godinu 2018./2019. bila dio Eksperimentalnog programa Škola za život. Bila je to izazovna godina za sve nas, ali smo je dobro i uspješno odradili.

Školska godina koju upravo privodimo kraju prava je primjena Škole za život. Stalno se događaju okolnosti koje zahtijevaju našu prilagodbu. U neprestanom ispreplitanju okolnosti u kojima smo se našli, svakako smo željeli našoj djeci prenijeti životne poruke. Tijekom štrajka učili smo ih da imaju pravo zauzeti se za sebe i cijeniti svoj rad. I rad drugih ljudi. Dok su oni ostajali kod kuće, gledala sam učitelje kako priželjkuju kraj štrajka da bi se što prije vratili djeci i nastavili raditi u razredu s njima. Tijekom štrajka pripremali su nastavu, osmišljavali nastavne materijale i umnažali ih kako bi bili spremni za povratak učenika u školu. Nisu uživali u činjenici što nema redovne nastave. Ali bio je to trenutak borbe za vlastitu vrijednost i od toga se nije smjelo samo tako odustati.

Samo što nam se učinilo da ćemo, tako načetu, godinu privesti uspješnom kraju, COVID-19 donio nam je novo preispitivanje životnih vrijednosti. Nastava se iz učionica preselila u domove naših učenika i učitelja, a svi mi zajedno (djeca, učitelji, roditelji, institucije) morali smo pokazati da smo dorasli još jednom izazovu. Najvećem do sada.

U tim trenucima vidjela sam ih sve. Učitelje pred koje stavljam novi zadatak. Roditelje koji kod kuće preuzimaju organizaciju rada svoga djeteta (jer bez nadzora ne ide, bar dok se djeca ne uhodaju i ne shvate da mogu uspješno raditi na daljinu). Pomoćnike u nastavi koji rade s posebnom skupinom učenika kojima i u redovnoj nastavi treba više od podrške. Djelatnike škole koji prate sve što se događa dok čekaju moju sljedeću odluku koja će odlučiti i o njima. A vidjela sam i institucije koje nam inače čuvaju leđa, kako pokušavaju organizirati vlastiti rad kako bi i dalje dali svima nama do znanja da ćemo i u ovom izmijenjenom obliku, svi biti dobro.

Sve sam ih vidjela. Osjećala sam njihov nemir, strah i neizvjesnost. Išli smo korak po korak. Ujedinili smo se.

Škole u okruženju zajedno smo dogovarale kako ćemo se najbolje organizirati. Ako nam neke zamisli i nisu bile jednake, sve smo ih zajedno analizirale i nastojale uklopiti u okruženje škole na koju se zamisli odnose, kako bi na svom terenu dale dobre ishode.

Znala sam da moramo dobiti vremena za prilagodbu, za učenje, vremena koje će nam pokazati da smo dorasli novim okolnostima. Ni u jednom trenutku nisam posumnjala u sposobnost svojih ljudi. Godinama ih promatram u raznim okolnostima i vidim kako im prilaze ljudski, odgovorno i radišno. To mi je bilo dovoljno da znam da su nam djeca u sigurnim i dobrim rukama. (S ponosom ističem da sam ih dobro procijenila!)

Na zadnjem sastanku u školi (19. 3. 2020.) dogovorili smo važne detalje našega rada, način kako ćemo organizirati Nastavu na daljinu, ujednačili pojedinosti na razini škole kako bismo poslali jedinstvenu sliku i olakšali svima uključivanje u rad i praćenje rada.

Ono na što nismo računali, a dogodilo se u nedjelju 22. 3. 2020., bio je potres koji smo mi itekako osjetili. I sve potrese koji su poslije uzrokovali podrhtavanje tla i unosili dodatni strah i nesigurnost u našu svakodnevicu. Odrasli su se osjećali nemoćnima pred tom prirodnom pojavom, a djeca su, kao i uvijek do tada, upijala naše strahove i nesigurnosti, i jako dobro osjećala da se osim moguće bolesti, pojavilo nešto što ljude (čak) i više zabrinjava.

Ponedjeljak 23. 3. 2020. naš je prvi dan Nastave na daljinu. Obojen svim navedenim osjećajima. A ipak je odrađen. Zadaci su pripremljeni i poslani, učenici (i roditelji) su se uključili, povratne informacije su počele stizati, zadaće su se počele rješavati. Usvajali smo nova znanja i stjecali IKT vještine i sami sebe iznenadili vlastitom uspješnošću.

Na obje strane, i učitelji i učenici (roditelji), svakodnevno su nailazili na nove nepoznate okolnosti, zahtjeve Nastave na daljinu koje je trebalo naučiti rješavati. ZAJEDNO su gradili sustav Nastave na daljinu i učili kako osigurati dobru nastavu.

Neke je trebalo često podsjećati da je Nastava na daljinu REDOVNI oblik nastave i da su ga dužni pohađati. Uvodili smo načine praćenja rada kako bismo osigurali da svi učenici pohađaju nastavu. Istovremeno nije bilo nikakvih kazni za učenike koji su u nečemu kasnili ili izostajali jer smo bili svjesni da treba vremena kako bi svima postalo jasno kako se uključiti u ovaj oblik nastave i kako sudjelovati u njemu.

Učitelji su po cijele dane provodili radeći nastavu i s učenicima i pripremajući materijale za nastavu. Svakom je učeniku bilo potrebno poslati povratnu informaciju, napisati nešto o izvršenom zadatku, uputiti na ispravak ako je to potrebno. A onda pregledati i ispravak kako bi se moglo nastaviti dalje s radom.

Pratili smo opterećenost učenika i nastojali čuti glas učenika i roditelja o tome koliko im je naporno. Stručni suradnici pomogli su osmisliti ankete, a roditelji i učenici dali su nam u njima važne povratne informacije o tome kako doživljavaju Nastavu na daljinu.

Redovito sam pratila i opterećenost učitelja i stalno im ponavljala da paze na djecu (roditelje) i sebe. Bilo je važno ravnomjerno rasporediti opseg sadržaja. U početku je jako teško odrediti dobru mjeru pa su učitelji svakako izvukli deblji kraj. Dok su učenicima nastojali olakšati i oprostiti propuste, istovremeno morali su puno detaljnije raditi kako bi sve to uspješno uočili i naučili dobro organizirati vlastiti rad kako bi sa sigurnošću i  s dobrom mjerom mogli voditi rad svojih učenika. Gledala sam ih kako se svakodnevno nose s velikim i zahtjevnim izazovima i zahtjevima Nastave na daljinu. Istražuju načine kako na što bolji način prenijeti gradivo učenicima. Donose zaključke o načinima koji se nisu pokazali dobrima i dijele iskustva jedni s drugima.

Razrednici su bili karike koji su sve povezivali i budno pratili da im svi učenici (roditelji) budu dobro, da se uspješno uključuju i sudjeluju u nastavi. U tome ih je budno pratila stručna služba škole. A nakon nekog vremena uključili su se i pomoćnici u nastavi kako bi bili podrška učenicima s teškoćama.

Sastajali smo se često kako bismo zajedno dijelili stečena znanja i iskustva i kako bismo probno razdoblje uistinu kvalitetno iskoristili za postavljanje dobrih temelja za ovu vrstu rada i nastave. Osjećali smo se dužnima našoj djeci i njihovim roditeljima osigurati dobar sustav u kojemu će se stvari posložiti najbolje što mogu u datim okolnostima.

Nisu svi učitelji skloni informatičkim novinama. Nije svima nama u genima informatička pismenost. Mnogima je ona nužna potreba i nešto što bi radije izbjegli i koristili samo kada se mora. Ali i oni kojima je informatička pismenost bliža, nisu bili pripremljeni na ovu vrstu rada i nikada ih nitko nije pripremao za ove načine rada. Bez djece, sve preko interneta. Poneka edukacija na internetu ne pripremi te na to kako sav svoj rad sažeti u taj mrežni prostor. Čak ni učiteljice Informatike jer su, osim stalne podrške kolegama, i same morale osigurati kako svu svoju nastavu odraditi u ovom okruženju i kako učenicima prenijeti gradivo koje su inače predavale i u suodnosu s učenicima u učionicama, usmjeravale ishode.

Gledala sam ih s divljenjem i ponosom. Najbolje od svih vidjela sam s koliko se stvari bore (jer mi je u opisu posla vidjeti sve to). Vidjela sam i svjedočila teškoćama s kojima su se susretali. Gledala sam ih u trenucima kada su sumnjali u vlastite sposobnosti i obeshrabreni mislili da neće uspjeti. Skupljali su djeliće svojih snaga i ponovno se postavljali na noge. I postajali dobri upravo u onome u što su najviše sumnjali. Istovremeno su surađivali s roditeljima i pomagali im da budu uspješni u pomoći svojoj djeci. Gledala sam ih i divila im se. To znači biti učitelj. A moji su učitelji i stručni suradnici svi do jednoga bili PRAVI UČITELJI. Rasporedili su se, podijelili stečena iskustva, podijelili stečena znanja i prionuli radu. Nadopunjavali su se i pomagali jedni drugima gdje god se ukazala mogućnost. Meni su davali smjernice kako dobro voditi proces nastajanja Nastave na daljinu u školi. Pratili smo upute koje smo dobivali i nastojali ih uspješno provoditi u našoj školi.

Cijelo vrijeme na drugoj strani bili su naši učenici i njihovi roditelji. Dotaknuti istim brigama za zdravlje i sigurnost, primili su se posla i postali učenici Nastave na daljinu. Bez podrške roditelja nastave ne bi bilo. Ali ova podrška nije značila samo provjeriti je li učenik napisao zadaću i možda ga propitati neki dio gradiva (kao u redovnoj nastavi). Naši su roditelji mučili muku s lošom internetskom vezom, lošom informatičkom opremom, nedostatnom informatičkom opremom, premalom količinom internetskog prometa, organizacijom rada svoga djeteta, osiguravanjem da njihova djeca izvršavaju svoje obaveze, kontrolom njihovih obaveza, komunikacijom u sustavu Nastave na daljinu. Jer, čak i ako je sve bilo u najboljem redu, trebalo je učenike naučiti kako raditi Nastavu na daljinu.

S vremenom su roditelji samostalnih učenika malo odahnuli, ali roditelji učenika koji su u nekim predmetima teže usvajali gradivo, preuzeli su izuzetno težak zadatak kako učenicima približiti nastavni sadržaj. Nije isto kada ti učitelj objašnjava ili kada to isto vidiš napisano. Čak i kada učitelj snimi određenu lekciju ili je učenik pogleda na televiziji, pojedinim učenicima treba više samopouzdanja kako bi sa sigurnošću rješavali zadatke. Posebno iz predmeta koji su im teži i u redovnoj nastavi. Roditelji su pronalazili razne načine kako djeci olakšati i kako im približiti ovaj način rada. Neki roditelji imaju više djece/učenika. A dio njih išao je i na posao pa su obaveze prema nastavi usklađivali sa svojim svakodnevnim obavezama. Većina roditelja nemaju metodička znanja i isključivo iskustveno pomažu svojoj djeci. Učitelji pomažu svojim usmjeravanjem, ali puno roditelja u primjeni tih smjernica često se zapitalo radi li ispravno, bili su iscrpljeni i opterećeni, a pogotovo ako to nije donijelo željene i očekivane rezultate kod učenika. Podrška učitelja i stručnih suradnika bila je stalna potreba, ali nitko nije mogao preuzeti ulogu učenikova praćenja kod kuće u tolikoj mjeri kao njihovi roditelji. U anketama koje su ispunili većina je istaknula da su zadovoljni i da su im se djeca dobro snašla, ali bilo je i onih koji su se žalili da im je svega previše, da su iscrpljeni i da jednostavno ne znaju na koji bi način više radili sa svojim djetetom. Zahvalna sam za svaki prijedlog, komentar, viđenje jer nam je gledište s ove strane bilo neizostavno potrebno kako bismo osigurali da sve bude dobro. (Odgovor jednoj mami: Učiteljica piše velikim tiskanim slovima, ne kako bi vikala na Vaše dijete, nego da u moru objava, razlikuje i lakše uočava svoje objave od onih koje objavljuju djeca. J )

S vremenom smo zaključili da je vrijeme da se roditelji malo opuste.

A što su učenici u tom početnom razdoblju naučili?

Prvo su morali naučiti da moraju svakodnevno sudjelovati u Nastavi na daljinu! SVAKI DAN MORAJU SUDJELOVATI U SVIM PREDMETIMA TOGA DANA I IZVRŠAVATI SVE ZADATKE KOJI SU IM ZADANI.

Pokušali smo im pomoći organizirati radni dan pa su učitelji i stručni suradnici, a posebno razrednici, s njima izrađivali planove rada. Svi su oni uključivali organizaciju radnoga dana, odgovornost prema radu, komuniciranje s učiteljima[1], osamostaljivanje učenika. Kod kuće su roditelji vodili brigu da te planove prilagode mogućnostima svoje djece i upute ih kako da se samostalno organiziraju. Nije važno sve raditi bez greške, važno je raditi. Surađivati i komunicirati s učiteljima. Kada učitelj primijeti da nešto nije dobro, postupiti prema učiteljevim uputama i ispraviti. ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM pokazalo se kao izuzetno zahtjevna vještina jer je sada najvažnije pratiti upute koje daju učitelji i prema njima učiti, rješavati zadatke, napredovati. S vremenom je većina učenika postala (gotovo) potpuno samostalna. Roditelji i dalje trebaju s njima provjeravati tijek njihova rada, ali učenici su se uhodali i prihvatili ovaj oblik nastave.

Svi smo zaključili da će ovako usvojene vještine dati velik doprinos njihovoj samostalnosti i kvaliteti rada. U redovnoj nastavi moglo se dogoditi da se učenika provlači kroz sustav i onda kada je neaktivan. Ali u ovom obliku nastave učitelji izravno komuniciraju sa svakim učenikom, učenik osobno mora odgovarati na upite učitelja i slati svoje zadaće, ako mu nešto nije jasno, mora pitati učitelja u svoje ime.

Većina učenika vrlo brzo se jako dobro snašla u Nastavi na daljinu. Uz podršku učitelja, roditelja i stručnih suradnika, polako, ali sigurno, postali su učenici koji sudjeluju u radu i svakodnevno izvršavaju svoje obaveze. Do izražaja je došla njihova kreativnost, sposobnost snalaženja u novim okolnostima.

Ima i onih učenika koji su u školi bili samozatajni i voljeli su biti što neprimjećeniji, a u ovom obliku nastave su procvali i pokazali svoje pune mogućnosti. (Učitelji su s oduševljenjem pričali o njima na sjednicama razrednih vijeća.)

Ima i učenika koji imaju poteškoće s nekim predmetima, ali se istinski trude, rješavaju zadatke i sudjeluju u radu.

Svima njima istinski se divimo i uživamo u suradnji s njima.

Ali ima i onih učenika kojima se ne radi, čiji roditelji nemaju uvid u njihov rad i koji često ne sudjeluju u radu. Njima smo morali objasniti da je izostanak s nastave (čak i ako se radi o samo jednom predmetu), izostanak iz škole te da se bilježe izostanci, a potraje li to, morat ćemo poduzimati mjere koje će uključivati prijavljivanje roditelja nadležnim institucijama. Trebalo je vremena da neki shvate. Puno je truda uloženo u uvjeravanje da MORAJU IĆI U ŠKOLU I IZVRŠAVATI ZADATKE KOJE IM UČITELJI DAJU. (I opet su razrednici i stručni suradnici preuzeli najvažniju ulogu kako bi svi učenici bili redovito uključeni u rad iz svih predmeta.)

Čujem se redovito s učiteljima. Kažu mi da međusobno svakodnevno komuniciraju i surađuju, zovu jedni druge i javljaju pomake, promjene, probleme. Zajedno ih rješavaju. Javljaju roditeljima potrebne informacije kako bismo bili sigurni da su svim učenicima osigurani svi preduvjeti da uspješno završe ovu nastavnu i školsku godinu.

Najvažnije bilješke nalaze se u e-Dnevniku kako bi roditelji informacije dobili pravovremeno.

U travnju je započelo vrednovanje rada učenika. Upute MZO-a opet je trebalo dobro proučiti i primijeniti u našim okolnostima. Dogovarali smo na razrednim vijećima najbolje načine vrednovanja učenika.

Formativno praćenje izvrstan je način vrednovanja. Aktivnosti učenika u prvom su planu. Kroz aktivnosti učenika, procjenjuje se njegov rad i njegovo napredovanje. Dogovoreno je da će učitelji uzeti u obzir sve dosadašnje aktivnosti koje učenicima idu u prilog i poticajnim vrednovanjem potaknuti učenike na napredak u radu.

Krenulo se s raznim načinima provjere znanja: kvizovima, testovima, složenijim zadacima. U prvom planu su nam ishodi koje želimo ostvariti s učenicima, a učiteljima je najvažniji zadatak pronaći najbolji način kako učenike dovesti do tih ishoda.

U razrednoj nastavi vrednovanje će se provoditi isključivo kroz aktivnosti učenika.

Predmetna nastava koristit će sve oblike vrednovanja. Dogovorili smo da sve vrste provjera znanja učitelji s učenicima unaprijed isprobaju kako bi bili sigurni da se učenici u njima dobro snalaze i da će znati rješavati zadatke. Većina učenika i ovaj put se izvrsno snašla. Na vidjelo je izašlo i da se neki učenici snalaze na posebne načine: prepisuju; pomažu im roditelji, braća i sestre; pomažu jedni drugima. Dok na tabletu rješavaju kviz kao ispit znanja, na mobitelu otvore drugu društvenu mrežu i s kolegama iz razreda zajedno rješavaju ispitna pitanja. Ima i onih koji se ne prijave i kažu da su imali problema s internetom (iako su i prije i poslije vremena određenoga za aktivnost koja se ocjenjuje, vrlo uspješno bili prisutni na mreži i to se vidi na drugim oblicima aktivnosti i rada).

Ponekad nam se dogode krivo poslane poveznice. Ponekad uistinu veza pukne pa se ne uspije sve riješiti. Treba uzeti u obzir sve navedene mogućnosti i za sve njih pronaći dobro rješenje kako bi učenici dobili priliku pokazati svoje stvarno znanje. (Tako smo, npr., dogovorili da ćemo učenicima koji nikako ne uspijevaju pristupiti rješavanju provjera znanja u zadanim terminima, omogućiti usmeno ispitivanje pred povjerenstvom u kojemu će biti i ravnateljica.)

Sve su to novi izazovi koje je donijelo vrednovanje i o kojima moramo razmišljati. Što ocijeniti i kako dobiti najobjektivnije pokazatelje učenikova rada? Ovakva vrsta rada mijenja pristup vrednovanju. U prvi plan dolazi praćenje učenikova cjelovitoga rada, rješavanje problemskih i složenijih zadataka, a pisane provjere znanja samo su jedna od mogućnosti.

Dogovorili smo i da će učenici koji imaju zaostatke ili neispravljene ocjene iz ranijih razdoblja, dobiti priliku ispraviti ocjene. Gradivo će im se opsegom umanjiti, a učitelji će ih pitanjima uputiti što trebaju naučiti i kada kako bi ocjene na vrijeme ispravili.

Zaključna ocjena bit će izvedena iz cjelogodišnjega rada učenika.

Kada smo se baš dobro privikli na Nastavu na daljinu, počelo je popuštanje mjera i ponuđena je mogućnost vraćanja učenika u školu. Mogućnost. Odgovornost je prebačena na škole, roditelje, osnivače.

Opet smo se ujedinili i svi zajedno procijenili kako ćemo se organizirati i na razini škole napraviti ono što se nama čini najboljim za našu djecu i naše okolnosti.

Škola je pripremljena. Tehničko osoblje školu je počistilo, dezinficiralo, dogovorili smo učiteljice koje bi s učenicima radile u školi. Bilo je nekoliko roditelja koji su bili zainteresirani, ali su na kraju svi odustali. Ne jer smo ih mi nagovorili da odustanu, nego jer su oni tako odlučili. Da je došlo jedno dijete, imalo bi organiziranu nastavu. I mi bismo se potrudili da tom djetetu bude lijepo u školi.

(Nas je razveselila i obavijest da kreće upis djece u 1. razred. Nešto se lijepo počinje događati. Vesele nas svi naši učenici, a ovo su naši budući novi učenici.)

A što me potaknulo na ovo pisanje? Ovih dana slušam neistinite tvrdnje kako su učitelji krivi što djeca nisu došla u škole. Optužuje ih se da su neradnici i da su odgovorili roditelje od slanja djece jer im se ne da raditi i jer kod kuće ne rade ništa. To je potpuna neistina!

Učitelji nisu mogli utjecati na odluku roditelja. Mogli su samo razgovarati s roditeljima o novim okolnostima (to se od njih i očekivalo kao stručnih voditelja svojih učenika), a onda čekati da roditelji procijene i donesu konačnu odluku za svoje dijete. Sigurna sam da ni jedan učitelj nije zabranio dolazak djece iz svoga razreda.

Suradnja s roditeljima svakodnevna je i organizirana je u vidu stalne podrške roditeljima. Svjedok sam telefonskih poziva, sastanaka, poslanih poruka i prepiski raznih vrsta. Većina te suradnje je tečna, lijepa, donosi uzajamno dobar osjećaj. Ali među roditeljima ima i onih koji iz straha i vlastite nesigurnosti, ponekad i nespretno reagiraju. Ima roditelja koji u brizi za svoje dijete, vide opasnost i ugroženost tamo gdje ih nema pa učitelj preuzima zadaću umiriti ih kako bi roditelj opet prikupio vlastite snage za nastavak dobre i kvalitetne suradnje. Roditelji uvijek žele zaštititi svoje dijete i ponekad iz vida gube objektivnost, a vremena su neizvjesna, nesigurna i zahtjevna pa svi subjektivni dojmovi dobivaju na težini. Potrebno je puno dobre volje, mudrosti i truda da suradnja bude obojena stručnošću i povjerenjem. 

Ulovila sam se kako u zadnje vrijeme čekam da konačno netko jasno i glasno kaže da su učitelji i stručni suradnici dali neizmjeran doprinos da nam djeca budu dobro. Vrlo uspješno i kvalitetno nose cijeli sustav odgoja i obrazovanja u Nastavi na daljinu.

U ovim teškim i zahtjevnim vremenima uče djecu da nauče prihvatiti nove okolnosti, prilagoditi im se i iz njih napraviti ono najbolje. Dok priželjkuju povratak u redovnu nastavu i sanjaju razrede pune učenika (kao što mi je to ispričala jedna kolegica), šalju svojim roditeljima i djeci poruku da je sve u redu i da su oni tu za njih.

Čekam ministricu Blaženku Divjak da kaže nešto u obranu svojih učitelja, objasni složenost poslova kojima su izloženi, pojasni da su zaslužni što Nastava na daljinu tako dobro funkcionira. Čekam da objasni javnosti da su se djelatnici škola dobro (IZVRSNO) snašli u novonastalim okolnostima, za koje nisu obučeni ni pripremljeni. I da su ti isti učitelji karika koja daje sigurnost djeci i roditeljima. Kada roditelj osjeti da ne zna dalje, učitelji i stručni suradnici pomoći će mu u sljedećem koraku. Kada dijete ne zna dalje, učitelj će ga voditi.

Zahvalna sam što su nam djeca dobra (a stvarno jesu!).

Zahvalna sam roditeljima na tako lijepoj suradnji. Posebno Vijeću roditelja jer mi pomažu u mojim nedoumicama i pišu mi povratne informacije koje mi ponekad nedostaju.

Zahvalna sam svim djelatnicima škole što ne postavljaju pitanja, nego izvršavaju sve što ja pomislim da trebaju.

Neizmjerna hvala svim pomoćnicima u nastavi što svojim radom i podrškom drže nama jako važan dio sustava – našu djecu s teškoćama.

Ipak, na kraju naglasak stavljam na učitelje i stručne suradnike. Dok oni stoje kao branici na svim ključnim točkama našega sustava Nastave na daljinu (kao stručno vodstvo i kao podrška), tko će učiteljima dati jasnu i glasnu podršku i reći da cijeni njihov rad i da nisu krivci i neradnici? Tko će učiteljima i stručnim suradnicima, jasno i glasno reći HVALA što su opet ona karika koja nam pomaže da sigurno plovimo nesigurnim vodama?

Čekam… i pišem…

Jer su (moji) učitelji i stručni suradnici to zaslužili. I hvala im na tome.

Gordana Čosić,

ravnateljica OŠ Dragutina Domjanića.

Sveti Ivan Zelina, 9. svibnja 2020.

--- 

[1] [1] Ako ti nešto nije jasno, moraš pitati. Ako nešto ne znaš, pitaj učitelja. Ako ti učitelj napiše upute, moraš ih pažljivo pročitati i prema njima postupati. Ako primijetiš kakvu nelogičnost, skreni učitelju pozornost na nju. Nemoj se sramiti pitati učitelje. (…)

 

Edukacija osoba s invaliditetom za pronalaženje posla

U udruzi SRCE održana je edukacija „Poticanje osoba s invaliditetom za aktivno i uspješno pronalaženje posla“ online putem Cisco Webex Meeting platforme, sukladno mjerama prevencije od COVID-19, a u okviru projekta „Aktiviraj se, razvijaj se“ sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda.

Radionicu je vodio Darko Kobetić, prof.reh., ravnatelj Centra znanja PROFECTUS, a prisustvovali su stručnjaci koji rade s marginaliziranim skupinama iz Centra za socijalnu skrb Sveti Ivan Zelina, Centra za socijalnu skrb Dugo Selo, Grada Svetog Ivana Zeline, Krokoteksa i Udruge Srce s ciljem povećanja osobnog rasta i razvoja, a u svrhu unaprjeđenja usluga povezanih s pristupom tržištu rada i socijalnim uključivanjem za osobe s invaliditetom.

Svjetski dan Crvenog križa i tjedan HCK

Povodom obilježavanja 8. svibnja, Svjetskog dana Crvenog križa te Tjedna Hrvatskog Crvenog križa,  GDCK Sv. Ivan Zelina želi uputiti veliku zahvalu volonterima i svim djelatnicima GDCK koji su u protekla dva mjeseca odradili izuzetno veliki posao.

Sukladno uputama Hrvatskog Crvenog križa, potvrđenim od strane Nacionalnog stožera Civilne zaštite, GDCK Sveti Ivan Zelina je tijekom ožujka i travnja obavio niz aktivnosti obilaska i pružanja pomoći najugroženijima, staračkim i samačkim domaćinstvima u cilju osiguranja osnovnih životnih potreba i to prvenstveno dostave lijekova, osnovnih živežnih namirnica te higijenskih potrepština.

Radi povećanog opsega posla proizašlog zbog pandemije Covida 19  u GDCK Sv. Ivan Zelina je u vrlo kratkom vremenu educirano 30 novih volontera, od kojih su 23 aktivna odradili ukupno 184 volonterskih sati. Volonteri su obavili 50 dostava lijekova i hrane za 34 krajnja korisnika.

Spakirali su i distribuirali pakete pomoći povodom Uskrsa za 174 socijalno ugrožene obitelji sa ukupno 300 korisnika. Uz pomoć volontera iz inicijative Plavo srce odrađena je velika akcija slaganja drva osobama iz rizične skupine.  U tjeku su velike akcije košnje trave staračkim domaćinstvima uz pomoć volontera iz DVD-a Blaževdol od kojih su dvije za desetak krajnjih korisnika projekta Zaželi već odrađane.

20 zaposlenih djelatnica projekta „Zaželi – osposobljavanje i zapošljavanje u GDCK Sv. Ivan Zelina“ obilaze preko 106 krajnjih korisnika iz staračkih i samačkih domaćinstava te im dostavljaju namirnice i lijekove, plaćaju račune, sudjeluju u velikim akcijama slagaja drva,  uređuju i sade vrtove. Distribuirano je 200 paketa kućanskih i  higijenskih potrepština za krajnje korisnike projekta Zaželi.

Ukupno je GDCK Sveti Ivan Zelina u poslijednja dva mjeseca obavio 1938 obilazaka te pružio uslugu za 142 građana iz rizične skupine sa područja Grada Sv. Ivana Zeline i Općine Bedenica.

Gradi se parkiralište za budući aquapark

"Nova tabla na prostoru bivših bazena znači nastavak radova: krenuli smo u izgradnju 153 parkirna mjesta za osobne automobile i 3 parkirna mjesta za autobuse u funkciji budućeg Aquaparka Zelina" -  napisao na svojem Facebook profilu danas gradonačelnik Hrvoje Košćec. Njegovu izjavu dalje prenosimo u cijelosti: 

Ovo je projekt koji već godinama dijeli ljude na one koji podržavaju naša nastojanja i znaju da se radi o ključnom razvojnom projektu za cijeli naš kraj te one koji bez obzira na sve dosad napravljeno odmahuju rukom. Razumijem tu njihovu nevjericu, jer su zelinski bazeni bili u takvim problemima da smo ih jedva izvukli. Međutim, molim za razumijevanje i povjerenje kad kažem da želimo ovaj projekt napraviti kako spada. Treću priliku više nećemo imati. Redovito nas obilaze svakakvi investitori, ali mi smo oprezni. Ne želimo sumnjivi kapital niti želimo grad dovesti u probleme na način da budemo nekome jamac. Zbog svega toga cijeli proces toliko traje, ali naš je cilj imati projekt od kojeg će cijeli ovaj kraj imati koristi. Želimo u Svetom Ivanu Zelini ljude koji će doći na kupanje, ali ostati i prespavati, kupiti vino i druge proizvode kod OPG-a, pojesti nešto, voziti se biciklističkim stazama, istraživati kraj i sl. Da bi uopće došli u fazu da možemo nekome ponuditi bazene koji su bili u problemima, bilo je potrebno napraviti puno toga. Odmah po dolasku na mjesto gradonačelnika raskinuo sam sporazum o raskidu Koncesijskog ugovora. Bazeni su ponovno vraćeni Gradu Sveti Ivan Zelina. Da to nije napravljeno, tvrtka Termalna riviera bi zadržala pravo na koncesiju nad cijelim područjem bazena sve do 2056. godine. Do danas je napravljeno je niz ključnih radnji kako bi se bivši bazeni ponovno stavili u funkciju. IGH je napravio studiju analize stanja postojećih bazena, koja je pokazala da postojeće bazene nije moguće samo sanirati. Cijeli projekt je bilo potrebno promijeniti, a zbog toga se morao napraviti i novi urbanistički plan uređenja. Paralelno se radilo i na uređenju hidrostanice, a rješavali smo i pitanja vlasništva zemljišta s Republikom Hrvatskom. Sad smo otklonili sve probleme, pripremili svu potrebnu dokumentaciju i dozvole kako bi Aquapark Zelina bio spreman za gradnju. Projekt je uvršten u registar investicijskih projekata Europske komisije, prezentiran na investicijskim sajmovima, a dovršeni su i radovi na crpnoj stanici te prilazna cesta s potrebnom infrastrukturom. Uz to, izgrađeno je nekoliko sportskih sadržaja poput košarkaškog igrališta, igrališta za odbojku na pijesku i sl. koji su otvoreni i na raspolaganju za korištenje građanima. Sve ovo ne bi napravili da nismo ozbiljni i odlučni u svojim namjerama da se aquapark gradi!