Danas smo se na Zelinskom groblju oprostili od našeg velikog sugrađanina Željka Pavičića, čovjeka koji je svojim četrdeset pet godišnjim stvaralaštvom obilježio zabavnu glazbu ne samo Hrvatske već i nekadašnje Jugoslavije. Preko 2000 Željkovih tekstova uglazbili su od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća vrhunski glazbenici, a izvodili i još izvode najpoznatija imena domaće zabavne glazbe. Usto je za nekoliko stotina svojih tekstova komponirao glazbu. Meni su najdraže njegove balade, koje nama prijateljima i susjedima znao otpjevati prateći se na gitari u iznimnim trenucima naših druženja. Mnogo je iz tog golemog opusa postalo i ostalo evergreenima, vječno zelenim pjesmama s kojima su odrastale mnoge generacije. Željkovu stvaralačku ostavštinu čine i dva libreta za mjuzikle. No nije Željko bio samo uspješan i mnogo puta nagrađivani tekstopisac, skladatelj, dobitnik dijamantne ptice za veliku nakladu nosača zvuka, zlatnih i dijamantnih ploča, već je bio i pjesnik i pisac. Uz objavljene zbirke pjesama rukopisu su ostale dvije bajkovite trilogije.
Željko nije rođen Zelinčanin, u Zelinu ga je dovela ljubav spram Marije. Čovjek velikog srca i umjetničke duše svoju je ljubav prema supruzi Mariji, kćerima Sofiji i Silviji, unucima Borisu i Steli, prijateljima i djetinjstvu u rodnom Grđevcu iskazao stihovima. Djelić njih nesebično je poklonio i našim gradu, Bocakovoj ulici u kojoj je živio, susjedima i prijateljima. U zbirci pjesama Testament srca svi su oni opjevani.
„Hvala Bogu što sam imao to što sam imao, i da se ponovno rodim, ja bih bio vjerojatno isto. Ne žalim ni za čim; ni za suzama ni za smijehom. Bio je to moj život jedan jedini u kojem sam se trudio biti dobar sin, brat, suprug, otac, djed, tekstopisac, skladatelj i što je najvažnije-čovjek.“ Napisao je Željko davne 2010 . godine. I doista je bio.
Pjesnik i roker u duši ispraćen je ovog sunčanog dana između ostalih i Lenonovom pjesmom. Neka mu je lahka ova Prigorska i Hrvatska zemljica. [Radovan Brlečić]
