{{current.main.temp.toFixed(1)}}°C Osjećaj: {{current.main.feels_like.toFixed(1)}}°C
{{current.wind.speed}} m/s
{{current.main.pressure}} hPa
{{current.main.humidity}}%
{{current.clouds.all}}%
20. Veljača 2014. 22:42

Vani je bolje živjeti i raditi

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, trenutno je 383.650 nezaposlenih u Republici Hrvatskoj. Od toga su čak polovica mladi ljudi, što ovaj problem čini još i većim. Česta je to tema medija, svakodnevna tema razgovora na ulici, u kafićima, bolnicama, trgovinama i naravno na burzi. Sve više mladih, pogotovo nakon ulaska naše zemlje u Europsku uniju, odlazi u potragu za poslom u inozemstvo. U potpuno nepoznati svijet odlučila je otići i mlada Đurđica Kuten ili kako je njezini prijatelji van Hrvatske zovu, Lily Kuten. Đurđica je rođena 19. travnja 1983. godine, završila je gimnaziju u Svetom Ivanu Zelini, nakon čega je upisala Rudarsko geološko naftni fakultet, postala inženjer naftnog rudarstva i sada radi u Njemačkoj za jednu američku kompaniju. Razgovarali smo s Đurđicom u njezinom rodnom Kominu, gdje se trenutno nalazi na godišnjem odmoru. Najviše su nas zanimali razlozi njenog odlaska iz Hrvatske i kako je živjeti vani.

Zašto si uopće išla tražiti posao u stranoj zemlji?
Završila sam dobar fakultet, koji ima dobre predispozicije za ostvariti karijeru van države. To je rudarsko geološko naftni, smjer naftno rudarstvo. Puno mojih kolega koji su ga završili rade vani. Od trenutka kada sam diplomirala 28. 11. 2008. godine, ma zapravo već i prije, slala sam životopise i pokušavala naći posao vani. Ali tada nismo još bili u Europskoj uniji, počela je kriza i teško se zapošljavalo. Tada me nitko nije zvao i bila sam godinu dana nezaposlena. INA i Crosco su taman prekinuli zapošljavanja novih ljudi, nakon toga je izašao natječaj na HZZ-u i na jednom portalu u kojem se tražio diplomirani inženjer naftnog rudarstva u Srednjoj školi u Ivanić Gradu. Prijavila sam se, jer je u to vrijeme bio jedini u kojem se tražila moja struka. Bila sam pozvana na razgovor i nakon dva tjedna sam dobila posao. Tri godine sam radila kao profesorica i istovremeno slala životopise van. No tada sam shvatila da je životopis bio krivo sročen. Možda je to bio razlog zašto me nitko do tada nije zvao. Onda sam se pozabavila time i napravila novi životopis i nakon mjesec dana prijavljivanja na otvorene natječaje kontaktirala me jedna tvrtka. Sjećam se da sam bila kod zubara kada su me nazvali i pitali da li sam zainteresirana da dođem na razgovor i ispitivanje za posao u Hannover u Njemačku o njihovom trošku. Ja sam naravno pristala.

Što su ispitivanja obuhvaćala?
Cijeli dan su trajala, a obuhvaćala su zadatke iz logike, matematike i engleskog jezika koji su mi bili najteži, jer su obuhvaćali izraze i riječi koji se ne upotrebljavaju u svakodnevnom govoru, već su se tražili stručni, odnosno strogo poslovni termini.

Kakva je bila konkurencija?
Imali smo tri ispita, na jedan dio sam čak kasnila, i to dio u kojem se radilo u grupama. Trebala se jedna alatka rastaviti i sastaviti, ali pošto sam kasnila morala sam to sama odraditi. Nakon toga su bile vježbe u kojima se ocjenjivala komunikacija među kandidatima. Tko se više pokazao kao vođa, tko više komunicira, tko ne pokazuje strah i slično. Nakon toga su se svima zahvalili i rekli da će nam se javiti. Od nas 12 zaposlili su dvoje. Ja sam bila jedina bez iskustva na terenu. Ostali su radili u rudnicima, na platformi ili na bušotinama, a ja samo u školi. Ispitivanje je bilo u travnju 2012. godine i ponudu su mi poslali iste godine u kolovozu. Trebala sam početi raditi u rujnu, ali mjesec dana sam potrošila na dobivanje radne vize za Njemačku, pošto tada još nismo bili članica EU. Trebala sam poslati svoju diplomu koju su oni prevodili, išla sam u Njemačku ambasadu s ugovorom i određenim dokumentima kako bi dokazala da sam dobila posao. Tek tada sam dobila prvu vizu na tri mjeseca, ali čim sam došla u Njemačku i kad sam se prijavila, morala sam se javiti u njihov ured i nakon toga, sam dobila „residence card“, nešto kao osobnu ili potvrdu prebivališta do 2015. godine.

Jesi li znala što te čeka po dolasku u Njemačku?
Nisam znala kaj ću raditi, nikoga nisam poznavala, nitko nije pričao hrvatski, firma je američka, dakle komunikacija je bila isključivo na engleskom jeziku, ali to mi nije predstavljalo velik problem. I tak je sve počelo. Eto, sad je već prošla godina i pol kako radim.

Jesi li morala prolaziti neko stručno usavršavanje?
Da, bila sam u Americi, u Texasu osam tjedana na školovanju. Nakon te škole sam se vratila nazad u Njemačku, na teren i sad se pripremam da napravim nešto poput stručnog kod nas, makar nije isto. Znači moram se prekvalificirati iz „junior field inženjera“ u „field inženjera“. Stručni dio sam odradila, još moram teorijski. Tako da mogu dalje napredovati.

Na kojim terenima radiš?
Tereni na koje idem su Francuska, Nizozemska i Njemačka.

Koji su konkretno tvoji zadaci? Što je tvoj posao?
Ja radim za servisnu kompaniju, što znači da nas klijenti nazovu kako bi napravili mjerenja u njihovoj bušotini. Traže od nas određene podatke. Ja sam usmjerena na otvoreni dio kanala, radim mjerenja u bušotinama koje se tek buše. Nekad nas nazovu pa moramo i malo pričekati ukoliko imaju probleme s bušotinom, a nekad je sve pod kontrolom tako da čim dođemo počinjemo s mjerenjima. Kad dođem na teren prvo razgovaram s klijentom o bušotini, kakva je, što je u njoj, koja je dubina,… Moram znati sve tehničke podatke. Tada moram postaviti kamion u ispravan položaj pošto je na njemu bubanj sa sajlom koja u sebi ima sedam žica, kroz koje sonde šalju podatke, do kabine kamiona gdje ja radim na računalu, na kojem pratim i radim mjerenja. I kasnije ih prezentiram u karotažnom dijagramu.

Kolika je zastupljenost žena u tvojoj struci?
Ovisi od kompanije do kompanije. Ja trenutno radim s dvije kolegice. Ima nas 13 inženjera, od toga tri žene. U nekim drugim kompanijama zastupljenost je veća, što automatski stvara i dobru sliku o njima, to jest dobru reklamu.

Kakva je atmosfera među kolegama?
Većina kolega su stranci isto kao i ja. Super se slažemo. Četiri su inženjera iz Poljske, a kolegice iz Venezuele i Engleske. Imala sam šefa Kanađanina hrvatskih korijena, jedan menadžer je iz Ekvadora, a ostali operateri su iz Njemačke i jedan iz Poljske.

Je li se bilo teško prilagoditi u početku?
Nije bilo teško, više mi je bilo čudno jer dođeš negdje i moraš krenuti iz početka, a nikoga ne znaš. Nisam znala kaj trebam napraviti, gdje biti u radioni, svi su bili zauzeti svojim poslom. I sve sam sama morala pitati, a i dosta čitati. Nakon školovanja mi je bilo lakše, puno toga sam naučila. A sad je totalno druga priča. Kad sam u radioni i kad nikoga nema, uvijek si sama nađem posla, nikad ne stojim besposleno.

Možeš li usporediti situaciju u Njemačkoj i Hrvatskoj, što se zapošljavanja tiče?
U Njemačkoj je super. Bolje je i Njemačka najbolje stoji što se tiče dijela Europe u kojoj se nalazi. Ne možemo je uspoređivati s Norveškom ili Švedskom, ali s obzirom na ostatak Europe nema velik broj nezaposlenih, radnici imaju jasno definirana prava, a ako ostaneš bez posla i prijaviš se na burzu, tamo će dati sve od sebe da ti pronađu novi posao. Prije nego što su mene zaposlili morali su dokazati da u Njemačkoj ne postoji niti jedna osoba koja bi htjela raditi moj posao, da bi tek nakon toga mogli zaposliti mene kao stranca. Nema šanse da dođe netko izvana raditi, ako to radno mjesto želi Nijemac. Životni je standard bolji, plaće su veće, a cijene su praktički iste ili manje. Što je paradoksalno sa situacijom u našoj, gdje je standard manji, a cijene iste. Ali, nažalost je tako. Plaća je na vrijeme, ugovor sam odmah dobila na neodređeno, 6 mjeseci mi je trajao probni rok. I sve se normalno plaća, zdravstveno osiguranje, porezi, socijalno. Ako si bolestan i ideš kod liječnika, prva dva dana ne moraš to dokazivati, ali treći dan obavezno moraš šefu dostaviti papire od doktora, to jest nalaze.

Koje su prednosti i mane tvog posla?
Prednosti su putovanja, dinamika, sviđa mi se teren. Upoznajem stalno nekog novog, adrenalin je tu. Na primjer na poslu mogu biti budna više od 24 sata, jer nikad ne znaš kaj će se dogodit i uvijek moraš biti pripravan. A mana je to što moram živjeti u Njemačkoj, što nema rotacije. I moja baza je jedina u firmi koja ne nudi tu mogućnost. Ja bih bila najsretnija kad bi dva tjedna radila, a dva tjedna bila doma. Ili neki drugi sličan sistem. Nažalost, moram biti gore cijelo vrijeme, a onda uzimati godišnji odmor.

Koliko često dolaziš u Hrvatsku?
Imam 25 dana godišnjeg. A dolazim svaka tri do četiri mjeseca. Najduže me nije bilo 6 mjeseci. Pokušavam si kombinirati slobodne dane da ih vežem uz blagdane. Sad sam u drugom mjesecu doma tri tjedna, a bila sam prije toga u studenom prošle godine. Dolazim ponovo za Uskrs, ali onda ću cijelo ljeto provesti u Njemačkoj. Još jedna stvar koja mi se ne sviđa u tom dijelu zemlje, dakle 40 km od Hannovera, je vrijeme. Tmurno je, oblačno i sivo, s malo sunca. Sjećam se kad sam došla u kolovozu je bilo 17 stupnjeva i poslije toga sam možda još imala dva dana kratke rukave. Nema toplog vremena od rujna pa sve do otprilike svibnja.

Dakle, ovo ljeto bez Jadrana?
Da, ovo ljeto bez Jadrana. I prošlo je bilo. Ali bit će već prilike.

Kako komuniciraš s obitelji i prijateljima?
Preko Skypea, Facebooka, Vibera i svaku slobodnu sekundu vremena, a radim od 7 ujutro do 16.15. Svaki dan sam na Internetu i brbljam sa svojima, jer mi fale, a i zanima me kaj se događa doma.

Kako još provodiš slobodno vrijeme? Kakav je noćni život, ponuda za mlade, zabava?
Uvijek se nešto događa, ima partija u tom gradiću u kojem sam smještena. Ljudi su vrlo aktivni, vode sportski način život, trče, voze bicikl, u teretani su i tako se druže. A ja osobno, dođem doma s posla, kuham, pripremim se za idući dan na poslu, razgovaram s obitelji, idem u šetnje, gledam filmove s kolegicom. Idemo do Hannovera ili provedemo vikend u nekom drugom gradom. Sad jedva čekam ljeto, jer ljeto još nisam doživjela u Njemačkoj. Imaju jako dobar željeznički promet pa ću kroz vikend malo švrljat po zemlji da vidim ostale gradove. Jedina mana je dosta visoka cijena karata, ali nebitno, glavno da se zabavlja i putuje.

Od svih zemalja koje si proputovala, koja te se najviše dojmila?
Amerika mi je bila super. Išla sam tamo s velikim predrasudama i govorila da nema šanse da bih poželjela živjeti. Ali da mi sad neka firma ponudi ugovor, istog trena bih prihvatila. Zato jer se cijeni znanje, rad, imate slobodu govora, pisanja. Pravo je na vašoj strani, zakon. Plus, jeftinija je. Lakše im je putovati, imaju bolje plaće i uvjete za rad. Zbog toga mi se jako dopala. I zato što su ljudi jako otvoreni i nevjerojatno, poslije radnog vremena, opušteni i zabavni. Nisu zajedljivi, nisu ljubomorni, ne zabadaju nos u tuđe živote. Veliki gradovi su mi se manje dopali. U osam sati navečer kad sam došla u Dallas, nije bilo žive duše. Zato više volim europske gradove. Najdraži su mi Barcelona, Amsterdam i Pariz.

Imaš li neku zanimljivu anegdotu koju bi podijelila s čitateljima portala?
Imam, da! Imam jednu super. Dakle, trebala sam voziti iz Njemačke u Pariz, išla sam s kolegicom Norom na teren. I na navigaciji smo odabrale najbržu rutu, dok inače svi uzimaju rutu kroz Saarbrücken, koji je na jugu Njemačke. Jako lijepi grad, nalazi se na križanju Luksemburga, Francuske i Njemačke. Uvijek idemo tuda, znamo i prespavat. No, taj put smo se morale žuriti i odabrale smo drugu rutu. U jednom trenutku smo morale napuniti rezervoar i zaustavile smo se na benzinskoj. Prvo se nismo znale koristiti pumom, jer dosta komplicirano i drugačije radi nego smo mi navikli i pošto me sve to zbunilo, zamolila sam gospođu koja je tamo radila da mi kaže, tek toliko da znam, gdje se točno nalazimo. Pitanje je bilo jesmo li još u Njemačkoj ili smo već ušle u Francusku. Ona me pogledala, nasmijala se i rekla „Ne, vi ste u Belgiji!“. I to mi je bilo super, bile smo u Belgiji, a nismo toga bile ni svjesne. Na kraju je to ipak bila ispravna ruta i sretno smo stigle u Pariz.

Što bi poručili mladima u Hrvatskoj koji traže posao?
Ovisi u kakvom su položaju, koja im je struka i ono najvažnije što zaista žele. Ja imam kolege koji su nekad govorili da nikad ne bi otišli van raditi, a danas im je žao jer to nisu napravili. Ja savjetujem mladima da probaju, i to ne samo zbog posla, već i za vrijeme studija. Treba putovati, jer je to najbolji način učenja, upoznavanja novih kultura i širenja vlastitih horizonta. Tijekom studija ja sam prošla pola Europe, ali morate znati da sam ja taj tip osobe. Od malih nogu, kako bi moja mama rekla „uvijek na kotačima“, ne mogu biti na jednom mjestu, uvijek me nešto tjera dalje i dalje. Naravno da savjetujem da treba otići van, jer onda tek vidite u kakvoj državi živite i kako nas druge zemlje doživljavaju. Dok sam bila u Americi dosta ljudi nije čulo za Hrvatsku, ali u Europi to nije slučaj. Svi znaju za naše lijepo more, hranu i gostoprimstvo. I mislim da sam dobra ambasadorica, jer svi moji prijatelji već puno znaju o Hrvatskoj i žele ju čim prije posjetiti. [NK]

Galerija slika

Prikaži cijelu galeriju
Povezane vijesti Više članaka
Prigorje.hr © Prigorje danas j.d.o.o.
Postavke kolačića Web stranice portala Prigorje.hr koriste kolačiće u svrhu analitike i oglašavanja, kako bi mogli pružiti korisnicima najkvalitetniju uslugu, koristiti anonimizirane informacije u svrhu poboljšanja portala, te oglašavati relevantne ponude korisnicima.
Napredne postavke kolačića Web stranice portala Prigorje.hr koriste kolačiće u svrhu analitike i oglašavanja, kako bi mogli pružiti korisnicima najkvalitetniju uslugu, koristiti anonimizirane informacije u svrhu poboljšanja portala, te oglašavati relevantne ponude korisnicima. Kroz napredne postavke je moguće kvalitetnije urediti prefrencije.
  • Osnovni kolačići
  • Kolačići vezani uz spremanje privola korisnika (ne sadrže identifikacijske podatke), te kolačići vezani uz anonimizirano praćenje prometa na stranicama Prigorje.hr (Google Analytics)
  • Analitika
  • Sustav za naprednije praćenje ponašanja korisnika. Svi korisnici su anonimizirani i informacije o njima su svedene na vrstu operativnog sustava i pretraživač (browser) koji koriste.
  • Oglašavanje
  • Kolačići za korištenje sustava za personalizaciju oglašavanja na temelju anonimiziranih aktivnosti Prigorje.hr-a.
  • Društvene mreže
  • Prikaz interaktivnih elemenata društvenih mreža na stranicama Prigorje.hr
Zatvori