prigorjehr-regionalni-portal
Menu

Beethoven u Paukovcu!

Beethoven u Paukovcu!

[Objavljeno u tiskanom izdanju Prigorje magazina; broj 1, svibanj 2014.]

Sinek, to ti se neko zlagal. Od kad sam ja v Paukovcu, tam su ti samo vatrogasne zabave. Nikakovi koncerti“, bio je odgovor bake Zlate iz Paukovca na naše pitanje zna li da je poznati skladatelj Ludwig van Beethoven umalo svirao u Paukovcu.

Možda vam zvuči nevjerojatno, ali Paukovec je prije nekoliko stoljeća bio središte ladanjskog života u kontinentalnoj Hrvatskoj. Za to je ponajviše zaslužna ljepota i poznatost paukovečkog dvorca. Vlastelinstvo je osnovano početkom 17. stoljeća. Od tad pa sve do 1774. godine vlasnici su Isusovci, nakon čega imanje odlazi u posjed grofa Kristofora Niczkog. Bogati feudalac uredio je ladanjski dvorac na razini većih i poznatijih austrijskih i francuskih imanja. Stara isusovačka kuća pregrađena je i dograđena u izduženi dvorac tlocrtnog oblika slova U, s glavnim krilom s trinaest prozorskih osi. Stil dvorca bio je umjereni ladanjski barok pomiješan s klasicizmom. Gotovo savršen sklop vrijedan divljenja bio je prožet, za ono doba, naprednim balkonima na jonskim stupovima, pilastrima na pročelju, staklenim zrcalnim dvoranama u unutrašnjosti i spavaćim sobama oslikanih zidova. Na imanju su boravili visoki državnici Austrije, Mađarske i Francuske. Bogati feudalac imao je dva sina, Stjepana i Juraja, koji su kasnije postali križevački i virovitički župani. Jurajeva kći Marija Ana jedina je ostala živjeti u ladanjskom imanju u Paukovcu, gdje se udala za grofa Petra Erdödyja, sina bana Ivana Erdödyja. Novi vlasnik uložio je u uređenje i svojoj supruzi prilagodio najljepše imanje u široj okolici. Uređen je bogati engleski park s mnogobrojnim kamenim kipovima grčkih i rimskih bogova. „Bio je u svoje vrijeme možebiti jedan od najljepših perivoja u Hrvatskoj“, citat je iz knjige dr. Artura Schneidera pod nazivom „Neostvareni boravak Beethovenov u Hrvatskoj“, koju nam je za potrebe istraživanja ove teme posudio Muzej Svetog Ivana Zeline. Čak je i naš pjesnik Dragutin Domjanić pisao o ovom perivoju, doduše u njegovo vrijeme već prilično zapuštenom.

Mlada grofica iz utjecajne obitelji, udana u još utjecajnije plemstvo, rado je putovala po Europi. Kako je njezin hobi bio sviranje glasovira, postala je dobra prijateljica sa Ludwigom van Beethovenom. Njihovo dopisivanje intenzivno je započelo nakon Beethovenovog prekida veze s groficom Guicciardi. Iz njihovih pisama može se saznati puno zanimljivih informacija, poput crtica iz dnevnika samog Beethovena, koji bilježi kako je primio 34 boce od grofice Erdödy, a očito je paukovečko vino prijalo majstoru, jer su pokloni ove vrste bili sve češći. Grofica je zauzvrat dobivala pisma puna pažnje, a Beethoven je upravo njoj posvetio svoja dva opusa, Trio za glasovir, gusle i violončelo te Sonate za glasovir i violončelo.

Nažalost, priča nema sretan završetak. I groficu i Beethovena pratili su bolest i nesretni događaji. Grofici je umrlo dvoje malodobne djece, a Beethoven je jednako tako živio osamljen, očajan i sjetan. Beethoven 19. lipnja 1817. godine šalje pismo u kojem najavljuje kako želi doći u Hrvatsku, u Paukovec: „Kako moj nećak ima velike školske praznike od kolovoza do konca listopada, mogao bih tada, ako možebiti ozdravim, doći k Vama.“

Beethoven nikad nije došao u Paukovec, a odgovor grofice nikad nije pronađen. Što se točno među njima dogodilo, ostat će obavijeno tajnom prošlosti. Dvorac je nakon grofičine smrti počeo propadati, bio opljačkan i konačno 1922. godine srušen. Danas u Paukovcu nema nikakvih tragova nekadašnje slave i otmjenosti ovog dvoetažnog ladanjskog plemićkog dvorca. Ne čuje se ni glazba poznatog skladatelja Beethovena. Ostala su samo nagađanja, kao i priče da bi ispod zemlje mogli biti zakopani podrumi koji možda skrivaju tragove ovog misterioznog odnosa nesretne grofice Erdödy i velikog skladatelja Ludwiga van Beethovena.

na vrh članka