prigorjehr-regionalni-portal
Menu

EKSKLUZIVNO: Sjećanje na zelinske bazene

EKSKLUZIVNO: Sjećanje na zelinske bazene

Svi pričaju kako je to nekad bilo na zelinskim bazenima i svatko od nas ima svoj djelić povijesti, sjećanja ili anegdotu vezanu uz ovo popularno kupalište. Danas, kada ove naše uspomene pripadaju dalekoj prošlosti, Prigorje.hr portal odlučio se ozbiljno pozabaviti i prekopati arhive u potrazi za poviješću Zelinskih bazena. Kaj je bilo, bilo je. Znamo da Zelinske bazene čeka nova budućnost. Vjerujemo da je ona konačno ispravna i dobra, s obzirom da su oni sada u rukama sposobne vlasti koja je probleme s investitorom i zemljištem riješila u samo šest mjeseci i sada ima priliku pokrenuti novi projekt. Međutim, ovo što slijedi priča je o starim bazenima. Oni zaslužuju da ih se sjećamo. Ne samo po ovih zadnjih devet mučnih godina, nego po svemu onome što su oni značili generacijama onih kojima je ljeto bilo nezamislivo bez – bazena.

U potrazi za poviješću zelinskih bazena znali smo da trebamo pokucati na dvije adrese: Prva je Muzej Sveti Ivan Zelina, a druga je najpoznatiji zelinski kolekcionar za kojeg smo pretpostavili da ima razglednice s motivima bazena. Zdravko Valentaković iz Svetog Ivana Zeline profesor je tehničke kulture u mirovini, koji u svojim umirovljeničkim danima zasluženo uživa u nekoliko različitih hobija. Jednim se bavi već punih 40 godina, a to je kolekcionarstvo. Strast mu je sakupljanje starih satova, fotografija, a posebno razglednica. Upravo je to bio razlog našeg posjeta profesoru Valentakoviću. Stare razglednice tražio je ne samo u našoj zemlji, već diljem čitave Europe. Uporno i temeljito dugogodišnje sakupljanje rezultiralo je impresivnom brojkom prikupljenog materijala. U bogatoj zbirci starih razglednica i fotografija, posebno smo tražili one s motivom zelinskih bazena, odnosno prvog zelinskog kupališta. Nekoliko važnih fotografija i razglednica koje su upotpunile ovu priču pronašli smo i u arhivi zelinskog Muzeja. No, krenimo redom.

Većina ljudi nije upoznata s dugom i bogatom tradicijom kupališnog turizma u Svetom Ivanu Zelini, koji svoje početke bilježi već u 19. stoljeću. Prve razglednice iz tog razdoblja pravi su dokaz te tradicije. Prvo kupalište u Svetom Ivanu Zelini nalazilo se u neposrednoj blizini lokacije gdje su bili smješteni svima dobro znani „današnji zelinski bazeni“, to jest ono što je od njih ostalo. Nalazilo se uz glavnu cestu, na mjestu gdje su danas kuće obitelji Valentković, dakle pokraj ciglane, preko puta današnje zelinske drvne industrije.

Službeni počeci kupališnog turizma u Svetom Ivanu Zelini dogodili su se već početkom tridesetih godina 20. stoljeća. Na mjestu prvog kupališta u Varaždinskoj ulici kasnije je sagrađen „Pajnićkin“ bazen koji je imao drvene svlačionice, terasu, ribnjak sa šaranima i ukrasnim ribicama te javni toalet. Valja naglasiti kako je osim Pajnićkinog bazena u Svetom Ivanu Zelini u to vrijeme postojao i Bivčev bazen u Biškupcu.

Ako ste mislili da na mjestu koje mi danas nazivamo „zelinskim bazenima“, početkom prošlog stoljeća nije bilo ničeg, prevarili ste se. 1907. godine sagrađena je nova ciglana tvrtke „Stjepana Puceka sinovi“ i odmah je počela s radom. Tamo se nalazilo i nogometno igralište iza paromlina, a u srpnju 1907. godine održana je osnivačka skupština nogometnog kluba. Prva nogometna momčad Zeline igrala je na tom terenu. 1928. godine sagrađen je paromlin u sastavu Pucekove tvornice cigle i pokrenuta je moderna pilana. Nekoliko godina kasnije, ispod Prodanca uz šumu Cerinu, na prostoru nogometnog igrališta, počeo se graditi olimpijski bazen.

Svečano otvorenje olimpijskog bazena održano je 16. svibnja 1955. godine. Kasnije su uz njega sagrađena još dva manja, bazen za neplivače i za djecu te za to vrijeme moderan auto kamp. Od samih početaka bazeni su bili omiljno izletište Zagrepčana, ali i izletnika koji su dolazili iz svih krajeva Europe. 60-ih i 70-ih godina zelinski su bazeni bili hit destinacija i jedno od najpopularnijh izletišta u tadašnjoj državi. U auto kampu su boravili mnogi stranci. Dokaz tome je pismo iz Nizozemske, pristiglo proteklog mjeseca na adresu zelinskog gradonačelnika Hrvoja Košćeca, a poslao ga je bračni par koji je ljetovao na bazenima prije 40 godina, o čemu ste već mogli čitati na portalu Prigorje.hr. 

Danas se nažalost možemo samo prisjećati tih lijepih vremena i tradicije iz prošlih stoljeća, jer je od bazena ostala samo slika gora od onih s početaka gradnje. Tada je pred njima bila svjetla budućnost. Hoće li se ponoviti? Morat ćemo biti strpljivi i pričekati odgovor na to pitanje, s iskrenim nadanjem i vjerovanjem da Sveti Ivan Zelina može vratiti stari sjaj poznate turističke destinacije. [NK]

na vrh članka