prigorjehr-regionalni-portal
Menu

EKSKLUZIVNO! Nizozemci se žele vratiti na zelinske bazene nakon 44 godine

EKSKLUZIVNO! Nizozemci se žele vratiti na zelinske bazene nakon 44 godine

Sredinom siječnja na elektroničku  adresu zelinskog gradonačelnika Hrvoja Košćeca stigao je zanimljiv upit: „Moje ime je Matthieu van der Werff i iz Nizozemske sam. Supruga i ja bili smo prije 44 godine u Zelini u kampu „Autokamp Bazeni“. Rado bi ponovno posjetili Sveti Ivan Zelinu ove godine. Možete li nam, molim Vas, poslati više informacija o kampu?“



Priča koja slijedi potvrda je koliko su zapravo zelinski bazeni bili popularni. Gotovo svaki Zagrepčanin će na spomen Zeline odmah pitati i za zelinske bazene, a vidimo da su oni bili posjećeni i od europskih turista, pogotovo onih iz zemalja Beneluksa i Njemačke. Kad smo pitali gradonačelnika Košćeca je li ga iznenadilo pismo i što je odlučio odgovoriti, rekao je kako ga je dijelom ovo pismo rastužilo! jer je morao odgovoriti da su bazeni porušeni, ali s druge strane osjećao se ponosno što lijepa sjećanja na Zelinu još uvijek žive. Zapravo, kaže gradonačelnik Košćec, u tom trenutku shvatite koliko su još uvijek bazeni snažan simbol Zeline. „Nevjerojatno je da se upravo sada, kada se raščišćava istina o Zelinskim bazenima i donose ključne odluke, javlja netko iz daleke Nizozemske i pita za naše bazene. Meni osobno to je još jedan znak da se za bazene treba boriti svim srcem. Njih danas fizički nema, porušili su ih i uništili, ali nikada ih neće moći izbrisati iz naših sjećanja, naših srca i naših snova. Borit ću se koliko treba, samo da ti bazeni ponovno budu naši“ – izjavio je za Prigorje.hr gradonačelnik Košćec i objasnio kako je u kontaktu s Nizozemcima, koji su nakon njegovog odgovora poslali i drugo pismo. Prenosimo ga u nastavku, a ova priča sigurno će imati i nastavak o čemu ćemo rado izvještavati na našem portalu.

Poštovani gospodine Košćec,

Hvala Vam na odgovoru. U Sveti Ivan Zelinu smo došli na godišnji odmor u razdoblju 12. srpnja do 2. kolovoza 1969. godine. Upoznali smo obitelj od kojih smo kupovali jaja i mlijeko. S tom obitelji smo išli i na izlete u Postojnsku jamu i Mariju Bistricu. Nažalost, otac obitelji slomio je ruku i njegova je žena došla do nas u kamp pitati nas bi li ga mogli odvesti u bolnicu u Zagreb. Naravno da smo ga odvezli i ostali s njim u bolnici do tri sata ujutro. Sljedeći dan smo se morali vratiti po nalaz i na pregled da li je ruka dobro namještena. Nakon toga smo nekoliko godina uzastopce dolazili na odmor u Zelinu, zbog ljudi, šuma, prirode i vina. Kako smo se selili u Nizozemskoj, izgubili smo fotoalbum i notes s podacima o obitelji iz Zeline. Krajem 2013. pronašli smo taj notes i nakon toga pokušali Internetom doći do podataka o obitelji s kojima smo se sprijateljili u Zelini. Našli smo adresu, poslali pismo, ali nažalost nismo dobili nikakav odgovor. To je i razlog zašto bi htjeli ponovno doći u Sveti Ivan Zelinu, u kamp, da potražimo obitelj. Ne znamo ni jesu li oni više živi. Bili su to Ivan, njegova žena Angelika i kćeri Ivanka i Maria. Adresa je obitelj Mrinjak, Vladimira Nazora 67.
Bit ćemo jako sretni ukoliko možemo posjetiti obitelj, a naravno javit ćemo se i Vama po dolasku. U privitku Vam šaljem nekoliko fotografija da vidite kako je to bilo prije 44 godine u Svetom Ivanu Zelini. S poštovanjem,
 
Matthieu van der Werff
Spoelderstraat 9
2037 EJ Haarlem
Holland.

[MD]

na vrh članka