{{current.main.temp.toFixed(1)}}°C Osjećaj: {{current.main.feels_like.toFixed(1)}}°C
{{current.wind.speed}} m/s
{{current.main.pressure}} hPa
{{current.main.humidity}}%
{{current.clouds.all}}%
14. Veljača 2014. 14:57

Stjepan i Barica na Valentinovo slave 67 godina braka

Valentinovo je nekima najromantičniji dan u godini, a drugi ga ignoriraju i kažu kako je to komercijala koju smo "pokupili“ iz drugih kultura. No, za Stjepana i Baricu Bičak taj dan ima dodatno, posebno značenje. Stjepan je star 88 godina, a  njegova supruga Barica 85. U braku su punih 67 godina, vjenčali su se baš na današnji dan, 14. veljače davne 1947. godine.

Posjetili smo ih u njihovu domu, u Bedenici, te sa zanimanjem poslušali njihovu životnu priču. Najprije smo ih sjećanjima vratili u prošlost, u vrijeme kada su se upoznali. Bilo je to u Filipovićima, kažu, u tamošnjoj trgovini koja danas više ne radi. Barica je živjela u Kominu, a spojili su ih zajednički poznanici i to je bio početak ove lijepe životne priče. Uslijedili su „snoboki“, nekadašnji običaj u kojem se prosilo mladu te naposljetku i vjenčanje na samo Valentinovo.

Kako je izgledala svadba prije 67 godina?

Stjepan: E ovako… svadba je počela okupljanjem v jutro tu kod mene. Tu smo si popili i podružili se i onda smo išli v Komin.

Pješice?

Stjepan: Da, mi smo išli pješice. A u Kominu je bil moj rođak koji je pozval velečasnoga iz Bisaga da bi nas u Kominu vjenčal. I onda je njezin sused s kolima i konjima išel po velečasnoga, i mi smo bili na vjenčanju v Kominu. A kad smo zišli van z crkve, vani je curel snijeg kak žganci. Ali smo se i slikali. Jedan mužikaš nas je poslikal.

Barica: Da, da, i mužikaši su bili.

Stjepan: E onda smo bili prvo pri njoj doma, do navečer. Cijeli dan. E onda smo išli tu k nam. Tu smo bili do jutra. Mužikaši su bili do otprilike 10 vur, jer su morali iti pak nekom drugom igrati. Jer da nisu morali iti, oni bi još ostali. Onda su se mladi razišli kućama, ali pojedinci su ostali i oni su po stoli tancali, popevalo se i pilo do 2 vure. Onda se to razišle.

Barica: I babe selske su bile, bile nam je vesele.

Stjepan: Onda su ljudi, nije to bile kak je sad, nisu imali aute, nisu obavljali ove one, išli sim i tam. Nije bilo žurbe. Veselili smo se. Moja strina, pa ženina teta i tetec i tu još te žene, to se po stoli tancale i tancale.

Znači, bilo je veselo?

Stjepan: O, to bez daljnjega. Onda su i ljudi bili više željni zabave.

Jel svadba bila velika?

Stjepan: Bila je. Imali smo deset svatova i još su tu bili susedi, rođaki,…

Barica: I mužikaši još. Oni su nam tak lijepe igrali. Ja sam imala paculicu na glave, rubaču… Plesale se, da se sve prašile.

Sjećate se vjenčanih kumova?

Stjepan: Vjenčani kumovi su bili Nacke i Ivka. Njezin muž je bil u vojske onda je taj Nacke bil z njom kao kum. Joj kak su žene na klupa tancale, pa kad su mačkaraši došli v noći. Ali nisu samo mačkaraši došli, nego i ovak svi ljudi iz sela. Kad je bila svadba, v noći  su se navrnuli, došli pogledati.

Mužikaši su bili iz bedeničkog kraja?

Stjepan: Ne baš. Dva su bili iz Komina, jeden z dola, iz Zeline. Guslari su to bili. Kuten, a Uroić se zval taj z Komina. E bil je iz Šalovca jedan, pa je bil iz Črečana. Imali su i bajs, berdu, harmoniku.

Jeste dobili darove? Kako se nekad darivalo?

Barica: O pa da, jesmo, jesmo.

Sjepan: Dobili smo vanjkuše, novce, razne stvari. Jer onda su žene većinom vanjkuše darivale. I vanjkušnice, plahte, stolnjake. To je bilo prije 67 godina, gde bi ja to već sve popamtil. Ja znam ono kaj je bile, ali već mi je teške baš se svega prisjetiti… A kad sam se oženil, moral sam u vojsku iti. Na, šest, sedam, mjeseci. Nakon koj mi se sin rodil.

Barica, vi ste ga onda morali čekati doma?

Barica: Joj, i kak. Al imala sam svekrvu i svekra doma, deda i baku i mi smo doma delali. Na pašu sam s kravama hodala, i v gorice. Sikak je bile. Al sam doma vjerno čekala dok je on bil u vojske. I sad fala Bogu kaj smo još tu živi.

Stjepan: Godine su tu, ja još moram za svoja leta, reći da se dobro držim. I vojsku sam prešel i zimu. Javilo nas se sedam tu iz sela. Gabrić Ježov, Šmijernak, Zorman, bilo nas je. I služili smo koj kud.

To je sve dogodilo prije 67 godina. Da li ste u to vrijeme uopće slavilo Valentinovo kao dan zaljubljenih?

Sjepan: Nije bil takov običaj. Ali onda su ljudi govorili da se na taj dan „tičeki ženiju“. I kolko ja znam, Valentinovo ko dan zaljubljenih se nije nigde tak slavilo, već su na Valentinovo ljudi hodili na prošćenje. Autobus je od tud vozil pun v Konjščinu, jer je tam crkva svetoga Valentina. To se jako štovalo. Prije nismo slavili ni rođendane, možda imendan, na Štefanje, za božićne dane. Ja se nekad nisam ni zmislil da mi je rođendan. Ali opet se ni imendani nisu slavili ko sad. A čuj, al ja velim kak sam prešel život da je sve ipak dobro.

Ništa ne bi mijenjali?

Sjepan: Ne bi. Negdar je bile tak, denes je ovak.

Koji je vaš recept  za skladan i lijep bračni život dug 67 godina?

Sjepan: Znaš koj je? Moraš biti popustljiv. Ako je muž pameten on bu popustil,  žena  takaj. Povjerenje i poštivanje su također važni.

Barica: Mi se nismo nigdar svadili.

Stjepan: I međusobno poštivanje. Onda se sve more. Znali smo se mi poriječkati, ali smo se znali i veseliti. Tu se nekad stalno bile zabave i sikam smo išli. Kad smo se oženili na primjer , išli smo na prošćenje v Komin, na Bistricu, k Majke Božje Gorske, i gde god je zabava bila, mi smo skupa išli na zabavu.

Barica: I tu v dom smo hodili, tu je bile isto glavne.

Stjepan: Da, kad smo napravili vatrogasni dom i kad smo osnovali DVD Bičake.  Ljudi su prije bili veseleši. Denes, sve imaju, niš im ne fali. Onda, mi smo naprimjer na jedno staro leto bili na zahvalnice, Miške, ja sam bil, Zorman, Sandić, pet, šest nas je bilo. I došel je jedan prijatelj tu gore iz Bosne koji je znal igrati i mi smo ga pitali jel bi nam došel na zabavu. I on je došel. Taj čas su se skupili ljudi i najenput je bila zabava. A sad naprimjer  da složiš zabavu samo tak, nije moguće. Onda nije bile auta, kompjutera, svi su bili doma. Tempo života je bil drugač. Nismo imali televizor, radio, bili smo željni neke zabave. Niš. Suseda Jela je kupila televizor jenput, i to je kuhinja bila puna, ljudi su po podu sedeli i gledeli. Zabavne pjesme i program najviše. Nišče v selu nije do onda to imel.  Sad sve imamo. Ako hoćeš i moreš delati, imaš. A onda smo se mučili više i delali i zato smo imeli. A kaj se tiče zabave tu pri nama, mi smo po selu javili, i mužikaši kad su zaigrali, nije se stale tancati. Sećam se jednoga štefanja, bedenički vatrogasci su imali zabavu i mužikaše i oni su po selu hodili i čestitali imendane i tak služili. I oni su pristali na naš poziv. Kad su oni došli v dom, bila je gužva al svi su tancali. Ljudi su se smejali, veselili su se.

Eto kako su se kroz život veselili Stjepan i Barica, a u današnje vrijeme najviše sreće i radosti prirede im njihove praunučice Dora i Ema, koje obožavaju. Potvrdili su nam to i članovi  njihove obitelji, sin Josip i snaha Ana, unuci Vesna i Darko. Kroz ovu  priču vratili smo se zaista, barem nakratko, u neko prošlo vrijeme. Vrijeme kada su ljudi bili uistinu sretniji i kada su se više cijenile istinske vrijednosti u životu. Nadamo se da smo vas kroz ovu priču podsjetili na njih, a „tičekima“ želimo da i dalje budu sretni i da ostanu podrška jedno drugom kao što su i bili kroz sve ove godine. [NK]  

Galerija slika

Prikaži cijelu galeriju
Povezane vijesti Više članaka
Prigorje.hr © Prigorje danas j.d.o.o.
Postavke kolačića Web stranice portala Prigorje.hr koriste kolačiće u svrhu analitike i oglašavanja, kako bi mogli pružiti korisnicima najkvalitetniju uslugu, koristiti anonimizirane informacije u svrhu poboljšanja portala, te oglašavati relevantne ponude korisnicima.
Napredne postavke kolačića Web stranice portala Prigorje.hr koriste kolačiće u svrhu analitike i oglašavanja, kako bi mogli pružiti korisnicima najkvalitetniju uslugu, koristiti anonimizirane informacije u svrhu poboljšanja portala, te oglašavati relevantne ponude korisnicima. Kroz napredne postavke je moguće kvalitetnije urediti prefrencije.
  • Osnovni kolačići
  • Kolačići vezani uz spremanje privola korisnika (ne sadrže identifikacijske podatke), te kolačići vezani uz anonimizirano praćenje prometa na stranicama Prigorje.hr (Google Analytics)
  • Analitika
  • Sustav za naprednije praćenje ponašanja korisnika. Svi korisnici su anonimizirani i informacije o njima su svedene na vrstu operativnog sustava i pretraživač (browser) koji koriste.
  • Oglašavanje
  • Kolačići za korištenje sustava za personalizaciju oglašavanja na temelju anonimiziranih aktivnosti Prigorje.hr-a.
  • Društvene mreže
  • Prikaz interaktivnih elemenata društvenih mreža na stranicama Prigorje.hr
Zatvori